Značaj igre u procesu učenja
Igra se često navodi kao suprotnost ozbiljnom radu, te se shodno tome i kategoriše kao manje važna i trivijalna aktivnost kojom deca ispunjavaju vreme dok ne sazreju da preuzmu uloge koje društvo od njih očekuje, u skladu sa njihovim uzrastom i zrelošću. Ovakav zanemariv stav prema jednom od najznačajnijih razvojnih aspekata ljudi je više nego poguban, ako sagledamo način na koji deca uče i koji uticaj igra ima na razvoj kasnijih ličnih, društvenih, kulturnih i socio-ekonomskih veština. Igra se sve češće prepoznaje kao važan deo svakog procesa, kako kod dece tako i kod odraslih.
Deca su po prirodi radoznala, imaju taj urođeni poriv da upoznaju svet koristeći čula, slušaju, ponavljaju, oponašaju, opipavaju, isprobavaju, dotiču, mirišu, dok najmlađi čak i gricnu. Ovo rade kako bi upoznali svet oko sebe i razumeli kako on funkcioniše.
Kroz fenomen igre deca se razvijaju i uče dok učestvuju u grupnim aktivnostima. Igra omogućava deci da razviju jezik, da se socijalizuju, da se fizički angažuju, da logički razmišljaju, rešavaju konflikte i iznalaze različita rešenja. Sam razvoj i unapređenje ovih veština značajno utiče na razvoj samopouzdanja.
Postoji nekoliko podela igre, ali neka uopštena jeste podela na:
1. fizička igra
2. igre sa objektima
3. igre sa simbolima (jezik – govor, pisanje, brojevi, muzika, itd)
4. igre pretvaranja, igranja uloga
5. igre koje se igraju po specifičnim pravilima
Ukoliko vaše dete pokaže želju da uči engleski jezik u predškolskom uzrastu vrlo je bitno da u proces selekcije prave škole za vašeg mališana uzmete u obzir i plan i program, tačnije, koliko on sam inkorporira većinu, ako ne sve gore navedene oblike igre. Potpuno je nerealno očekivati da će dete ostvariti neki značajan progres ukoliko samo sedi mirno u klupi, sluša predavača i mehanički ponavlja gradivo koje ćete očekivati da zna posle nekog vremena, jer to nije prirpdan proces učenja, pogotovo u dečijem uzrastu.
Više o značaju igre možete pročitati na:
No comments:
Post a Comment